Sudeći prema članku koji je poznati hrvatski novinar, pokojni Ivo Pukanić, objavio 24. maja 2005. godine, SAD su odlučile da vojno sarađuju s Hrvatskom protiv Srba 1992. godine, nakon početka rata Srba s Muslimanima u Bosni i Hercegovini.
„Prvi kontakti na najvišoj obavještajnoj razini počeli su 1992. године, када je na čelu DIA (Defense Intelligence Agency) bio general Džejms Klaper. U Hrvatskoj su njegovi ljudi bili potpukovnik Ričard Herik i njegov pomoćnik Ivan Šarac. Šarac je imao čin narednika četvrtog reda, najviši koji je kao dočasnik (podoficir) mogao imati. Bio je hrvatskog porijekla, a sa 17 godina emigrirao je u SAD. Nakon nekoliko godina prijavio se u vojsku te je na početku sukoba u bivšoj Jugoslaviji poslan u Zagreb jer je poznavao prilike i znao jezik. Potpukovnik Herik bio je inženjer građevine, no s vremenom je postao vrlo visoko pozicioniran u američkoj vojnoj službi i osoba kojoj je Klaper najviše vjerovao“, objavio je Pukanić.
Navodi da je ubrzo počela svojevrsna trgovina između dvije službe. Hrvatska je službi DIA predala ruske podvodne mine od 500 kilograma i najmodernija ruska torpeda, a zatim i kripto zaštitne uređaje koje je koristila JNA, odnosno ruska vojska. Oružje se u SAD prebacivalo sa splitskog aerodroma.
„Kada se obavljao transport, blokirao se cijeli aerodrom. Herkulesi C-130 slijetali su tokom noći, oružje se tovarilo i pod najvećom zaštitom otpremalo u SAD ili u neku njihovu evropsku bazu. Isto tako, hrvatska služba je otkrila fabriku bojnih otrova u Bijelom Polju kod Mostara, koju su Srbi premjestili u Srbiju. To je bila tako dobro prikrivena fabrika da za nju nije znao čak ni general Bienefeld, koji je bio najveći stručnjak za bojne otrove u Hrvatskoj. Pomoću nađenih uzoraka, američki stručnjaci su otkrili sve vrste otrova koji su se tamo proizvodili te se eventualno prodavali Iraku i drugim potencijalnim neprijateljima SAD-a. To je bio tek početak saradnje, pri čemu su SAD odmah isporučile opremu za prisluškivanje koja je bila usmjerena prema Srbiji i Crnoj Gori i mogla istovremeno snimati 20.000 telefonskih razgovora. Ta je saradnja obavljena sa američkim NSE (po svoj prilici manje poznat program američkih bezbjednosnih struktura nazvan National Security Executive Programme)“, naveo je dalje Pukanić.
SAD obećale: Haški tribunal neće podizati optužnice zbog „Oluje“
„Godine 1997. prvi put se spomenulo da bi hrvatski časnici, zbog onoga što se dogodilo u ‘Oluji’ i nakon nje, mogli biti optuženi pred Haškim sudom. Sjedinjene Američke Države su odmah reagovale i u desetak razgovora tražile od haške tužiteljice da ne dira akciju ‘Oluja’ koja je vojnički potpuno čista operacija“, doznao je Nacional od visokog diplomatskog izvora.
U to vrijeme javio se i problem izručenja Mladena Naletilića Tute u Hag, te su SAD obećale Hrvatskoj da Hag neće podizati tužbe zbog događaja u ‘Oluji’ ukoliko on bude izručen“, naveo je Pukanić.
„Naletilić je isporučen, a Karla del Ponte je izigrala američku administraciju i počela sa zahtjevima za ispitivanje hrvatskih generala kao osumnjičenih u vezi sa ‘Olujom’. Sjedinjene Američke Države bile su konsternirane, no to nisu smjele pokazati, nego su tihom diplomatijom pokušale riješiti stvar. To im do danas nije pošlo za rukom. Stoga bi bilo jako dobro kada bi Hag od Pentagona zatražio sve snimke koje su snimile bespilotne letjelice tipa ‘predator’ za vrijeme i nakon ‘Oluje’“, napisao je Pukanić.
Informacije koje je pokojni Pukanić objavio, zapravo, vrlo neprijatno svjedoče da su SAD sve vrijeme kontrolisale Hrvatsku i samu operaciju „Oluja“, kao i ono što je uslijedilo nakon „Oluje“.
Naveo je da bi se, da bi se ustanovila cjelokupna istina, u Hagu trebalo da svjedoče svi visoki američki vojni i obavještajni oficiri koji su bili umiješani u cjelokupnu operaciju.
„Prije ‘Oluje’ trebalo je provesti akcije ‘Ljeto ’94’ i ‘Zima ’95’. U planiranju operacije dolaska hrvatskih trupa iznad Knina, SAD su pomagale u obavještajnom dijelu operacije. Da bi se tačno mogao planirati prodor preko bosanskih planina u zaleđe Knina, trebalo je mnogo informacija o kretanju srpskih trupa, sistemu veza, kripto zaštiti, postavljenim topovskim punktovima. Budući da je SAD više zanimala situacija u BiH nego u RH, tražile su od Hrvatske da im se omogući instaliranje vojne baze s bespilotnim letjelicama. No, osnovni uvjet je bio da to bude najstrože čuvana tajna, kako ne bi izgledalo da se SAD stavljaju na jednu stranu u tom ratu.
Odabrano je ostrvo Brač, koje se moglo dobro čuvati. Tamo su bili stacionirani sva oprema i ljudstvo predvođeno CIA-inim stručnjacima s bespilotnim letjelicama dugog dometa, koji su pokrivali cijelu BiH do srpskog koridora na Savi. U njenom dometu bilo je i cijelo područje Krajine u Hrvatskoj. U to vrijeme niko u Hrvatskoj nije znao šta se zapravo događa i skriva na Braču“, naveo je Pukanić.
Kako je njemački vojni ataše slikao američku bazu
Pukanić navodi da za američku bazu na Braču nisu znali ni američki saveznici – Nijemci. Oni su tamo, kako navodi Pukanić, 1. januara 1994. godine poslali svog vojnog atašea Hansa Švana.
Švan je iznajmio rent-a-car automobil i došao do vanjske ograde baze i počeo da je snima, smatrajući da je tokom praznika budnost u bazi popustila.
„No, brzo su ga uočili i SIS ga je uhapsio. Tek kad je došao Gotovini na ispitivanje, vidjelo se da je riječ o njemačkom vojnom atašeu Hansu Švanu, stacioniranom u Zagrebu“, navodi.
Nakon tog događaja, kako je rekao, cijela baza je prebačena u Šepurine pokraj Zadra, te je oko nje postavljena trostruka linija zaštite.
„Oprema iz SAD-a dovozila se preko noći, a iz Šepurina se bespilotnim letjelicama pokrivao svaki kutak Krajine i BiH. Amerikanci su imali prećutni dogovor s Hrvatskom vojskom da im ustupe sve snimke terena i srpskih trupa, a u realnom vremenu slika se direktno preko satelita prebacivala u Pentagon. U prostorijama s ekranima neprestano su cijelu situaciju nadgledala tri američka i tri hrvatska oficira.
Pukanić navodi da je, uoči akcije „Bljesak“, koja je trebala da bude generalna proba za „Oluju“, u hrvatski MUP pozvani su Herik i Šarac, gdje su bili obaviješteni da planirana akcija počinje. Tada je formiran štab operacije „Bljesak“.
„Kako se selio štab, tako se s njim selio i američki vojni ataše. On je neprestano tražio izvještaje o događanjima i slao ih direktno Klintonu, u Bijelu kuću. Svakoga jutra američki predsjednik je bio obaviješten o pripremi i svakom djeliću operacije. Amerikance je oduševio način na koji je izveden ‘Bljesak’, shvatili su da je to izvrstan model saradnje s Hrvatima, koji bi mogao biti odlučujući u borbi protiv Miloševića u BiH, te na kraju i njegovo uklanjanje s vlasti. Pentagon je cijelu akciju koordinirao preko Ričarda Herika, a CIA-inu akciju koordinirao je Mark Kelton, šef ekspoziture CIA-e u Zagrebu, koji je usko sarađivao s Miroslavom Tuđmanom, tada šefom HIS-a“, naveo je Pukanić, koji je tri godine kasnije ubijen ispred redakcije zagrebačkog Nacionala, nakon serije članaka posvećenih švercu cigareta i potencijalnoj umiješanosti Mila Đukanovića u taj „posao“.
izvor: RT Balkan
