U toku je berba hmelja na plantaži “Petrovec” sa 12 hektara u Bačkom Petrovcu, jedinom mjestu u Srbiji gdje se još gaji.
Očekivanja su da će hmelj biti dobrog kvaliteta, a prinosi iznad prosjeka, veći od dvije i po tone po hektaru. Na plantaži je sedam sorti, četiri američke i tri domaće, od kojih se izdvaja autohtona sorta bačka, koja se u Bačkom Petorvcu gaji dva vijeka.
“U berbi smo tek drugu sedmicu pa još ne možemo sa sigurnošću da kažemo preciznije koliko će hmelja biti ove sezone i kakvog će kvaliteta biti, ali je vidljivo da je hmelj, za razliku od drugih poljoprivrednih kultura, dobro podneo sušu i visoke dnevne temperature”, kazao je komercijalista na plantaži Karol Maljah i dodao:
“Broj šišarica na stablima je zadovoljavajući, a kada se one otvore ima dosta zlatnog praha, što je pokazatelj da ima u sebi dobar sadržaj alfakiseline. Ali, podatak o procentu alfakiseline znaćemo kada se berba završi krajem meseca i urade analize u Češkoj”.
Po Maljahovim riječima, celokupan rod otići će u izvoz, Njemačku, Italiju, Poljsku, a u proteklih nekoliko godina ide i na tržište Ruske Federacije.
“Biće korišćen u pivarskoj i farmaceutskoj industriji i manji deo za čajeve u prehrambenoj industriji. Kilogram hmelja vredi od šest-sedam evra do 20 evra, u zavisnosti od količine koja se prodaje, načina pakovanja i prometa – da li se odvija na osnovu dugogodišnjeg sklopljenog ugovora ili se nudi u slobodnoj trgovini”, rekao je on.
U Bačkom Petrovcu hmelj se gajio na 2.000 hektara, a u Vojvodini ga je bilo na oko 8.000 hektara prije Drugog svjetskog rata, kazao je Karol Maljah.
“Planiramo da plantažu širimo na još 12 hektara. Imamo postavljene stubove, što je jedna od najvećih investicija u podizanju hmeljarnika, ali ne žurimo. Osluškujemo tržište i ne širimo hmeljarstvo po svaku cenu, već na osnovu potreba tržišta”, rekao je sagovornik.
Za podizanje hmeljarnika na hektar površine treba uložiti oko 30.000 evra. Samo za sadnice treba od 10.000 do 12.000 evra, pošto jedna košta dva evra, a po hektaru treba da ih bude 5.000 – 6.000.
Onaj ko se bavi hmljarstvom treba da ima i mehanizaciju, da bi rod skinuo, preradio i skladištio. To je osnovni razlog zašto se hmelj ponovo ne sadi na vojvođanskim poljima, premda je isplativ po koštanju, ali i po dužini trajanja hmeljarnika. Jer, hmelj kada se posadi, narednih 15 godina treba samo da se održava. Svake godine u martu-aprilu izdanci se orezuju i primjenjuje se agrotehnika kao i kod drugih biljnih kultura, naveo je Maljah.
Kakva je zarada?
Hmelj ne voli visoke terene, odgovora mu vlažna klima i vazduh, te najbolje uspijeva kada se sadi u blizini neke vode. Prosječan prinos hmelja je oko dvije tone po hektaru, a kilogram košta od četiri do 20 evra, u zavisnosti od toga da li se prodaje cvijet – šišarica ili kao pelet, koji je skuplji, jer predstavlja viši stepen obrade.
U prosjeku može da se zaradi bruto oko 15.000 evra, ali treba imati u vidu da i troškovi proizvodnje nisu mali, posebno što u hmeljarstvu treba puno ručnog rada, pa su sezonski radnici neizbježni. Za hmelj postoji sigurno inostrano tržište, dobra cijena i državni podsticaji. Nije berzanska roba, a kada se gleda zarada uzima se desetogodišnji prosjek.
S druge strane, ono što vjerovatno sputava ratare da pokrenu sopstveni uzgoj hmelja jesu velika ulaganja. U samom početku proizvodnje treba čak 30.000 do 35.000 evra po hektaru. Međutim poslije tog ulaganja nema novih, već samo svake godine treba da se održava novi korijen.
