Očekuje se da će zastoj zbog pandemije korone ove godine koštati 8.000.000.000.000 evra. Riječima, osam triliona evra. To je vrijednost neproizvedenih automobila, neošišane kose i neprikazanih filmova, kao rezultat globalnog zatvaranja, koje je računao Međunarodni monetarni fond.
Ali to nije jedini trošak. Uz to, postoji još sedam triliona evra koje države troše kako bi uštedile radna mjesta i pokrenule posao. Zajedno, to rezultira masovnim preusmjeravanjem resursa.
Pitanje koje se postavlja s obzirom na ovu dimenziju glasi: Ko će platiti račun?
Postoji nekoliko odgovora. Jedan je: niko. Na prvi pogled zvuči nepristojno, ali iz današnje perspektive nije nevjerovatno. Širom svijeta bogate zemlje poput SAD-a, Japana, Njemačke i Austrije trenutno dobijaju jeftine kredite, gotovo uz nultu kamatu. Dakle, ove zemlje mogu upasti u ogroman dug, ali teško da će to osjetiti sve dok mogu obnoviti zajmove iznova i iznova jednako jeftino.
Kao rezultat ekonomskog zastoja, mnogi investitori ionako ne znaju gdje da ulože svoj novac. Neće se u dogledno vrijeme graditi nove fabrike. Mnogi koji to sebi mogu priuštiti, radije će prvo da uštede. Taj višak kapitala znači da će cijena novca, kamata još dugo ostati vrlo niska. Uz malo sreće, kombinacija niskih kamatnih stopa i umjerenog ekonomskog rasta tokom sljedećih pet do deset godina moglo bi uzrokovati da se dug koji je tako brzo porastao vremenom smanjuje.
Ali ne mora biti tako. Šta ako ekonomije opet počnu raditi glatko, a inflacija poraste? Tada bi i kamate porasle, a kula ogromnog duga postala bi skuplja. Osim toga, u narednim godinama nastaviće se ulagnja u skupe investicije, posebno u svrhu zaštite klime. Sve bi to i dalje trošilo novac koji odnekud mora da dođe, prenosi “Telegraf.rs”.
Nejednakost se gleda kroz objektiv bogatih i siromašnih, ali tu je i generacijski jaz. To se vidjelo već nakon finansijske i evro krize: jaz između mladih i starih povećao se. Ako je cilj pravičnija raspodjela troškova krize, politika bi trebalo da cilja i na te grupe i traži doprinos onih čiji su prihodi dosad bili pošteđeni, na primjer među penzionerima i državnim službenicima.
