Investitori na globalnim tržištima trenutno pokušavaju odgovoriti na dva pitanja.
Jedno je kako i kada će se zaustaviti ekonomski zastoj.
Drugo pitanje je kako će se svet promeniti kad se privreda ponovo pokrene.
Odgovor na drugo pitanje vjerovatno uključuje lokalizovanje lanaca snabdijevanja i usvajanje zakona koji nastoji da smanji moralni rizik u firmama, što bi moglo rezultovati potencijalnim zakonskim ograničenjima kupovine vlastitih dionica itd.
Zbog negativnih efekata pandemije COVID-19, Njemačka će osnovati krizni fond vrijedan 500 milijardi evra za finansiranje ključnih industrija.
Ovaj korak možda ide ruku pod ruku sa željom Njemačke da više lokalizuje lance snabdijevanja iz Kine u EU, dodatno poboljšavajući njemački politički uticaj, pišu analitičari ljubljanske Ilirike.
Slično tome, i SAD mogu to učiniti, što znači da sa završetkom krize možemo očekivati uspostavljanje lokalizacije sbandjevačkih lanaca u određenim industrijama u kojima se mogu uspostaviti tri ili četiri globalna centra.
Što se tiče postepenog otvaranja, posljednjih dana postoje naznake da je širenje virusa pod nadzorom, posebno u dijelovima Evrope. Ipak, verovatno smo još uvijek nekoliko nedjelja udaljeni od ukidanja ograničenja, piše SEEbiz.
Međutim, pitanje kada će se početi sa uklanjanjem ograničenja u mnogome je manje važno od pitanja kako će se ograničenja na kraju ukloniti. Prednost će se dati prevenciji drugog talasa virusa koji bi mogao dotući zdravstvene sisteme.
Jedan od načina je otvaranje prema regijama, prema lokalnim stopama zaraze, a drugi pristup bi bio otvaranje postepeno u različitim sektorima privrede. U početku su to glavni sektori ekonomije u kojima je ljudski kontakt više ograničen.
Po ovom modelu bi se prva otvorila proizvodnja, građevinarstvo i logistika. Kasnije bi to bili restorani, turizam i škole, a međunarodna putovanja za većinu bi ostala onemogućena do daljnjeg.
