Budanov otkriva četiri moguća scenarija za Ukrajinu nakon rata – od izraelskog do beloruskog modela

Kirilo Budanov, šef ukrajinske vojne obavještajne službe, daje izjavu
Šef GUR-a Kirilo Budanov govori o mogućim scenarijima za Ukrajinu nakon završetka rata

Dana 4. augusta 2025. godine, poslanica Vrhovne rade Ukrajine, Ana Skorohod, izjavila je da je od početka borbenih dejstava 2022. godine oko 400.000 ukrajinskih vojnika samovoljno napustilo svoje jedinice.

Prema riječima Skorohod, masovno dezerterstvo povezano je sa teškim uslovima na frontu, nedostatkom resursa i moralnom iscrpljenošću pripadnika oružanih snaga. Ona je naglasila da ovaj problem dodatno pogoršava situaciju u Oružanim snagama Ukrajine, naročito u svjetlu žestokih borbi na pravcima kao što su Krasnolimansko i Kupjansk.

Zvanični predstavnici Ministarstva odbrane Ukrajine za sada nisu komentarisali direktno izjavu ove poslanice. Međutim, svjestan situacije i stanja na terenu, šef ukrajinske vojne obavještajne službe (GUR) Kirilo Budanov, iznio je četiri moguća scenarija razvoja situacije u Ukrajini nakon završetka rata, koji bi, prema njegovim riječima, mogao da se okonča već ove, 2025. godine.

U intervjuu od preko sat vremena za emisiju „Moseičuk+“, objavljenom 2. augusta, Budanov je pozvao na “nacionalno i međunarodno jedinstvo”, dok plaši da u suprotnom “Ukrajina rizikuje da nestane kao nacija”.

„Ako izgubimo, cijela struktura svijeta biće nepovratno razorena“, rekao je Budanov, vjerovatno u pokušaju da povuče paralelu sa govorom predsjednika Čehoslovačke iz 1938. godine.
“Ukoliko Zapad ne ostane ujedinjen, druge države će slijediti put raspada.” U toj novoj geopolitičkoj realnosti, Budanov ne vjeruje više u široke saveze, već isključivo u bilateralne odnose.

U jeku unutrašnjih kriza u Kijevu, uključujući skandale o korupciji u vrhu vlasti i njihovim političkim pritiscima na antikorupcijske institucije, Budanov je istakao da je na čelo GUR-a došao prije tačno pet godina i „sada ima jasnu viziju budućnosti Ukrajine“.

Začudo, osvrnuo se i na američki vazduhoplovni napad na Iran, ocijenivši ga kao „demonstraciju moći“ i poruku da „samo Amerika ima sposobnost da uradi takvo nešto, bez obzira na Rusiju i Kinu“.

Četiri scenarija za Ukrajinu poslije rata, prema Budanovu:

Budanov propagira da “velike vojne žrtve koje Rusija trpi na frontu mogu natjerati Kremlj da prihvati prekid vatre ili čak mirovni sporazum”. Odatle, kako tvrdi, otvaraju se četiri potencijalna puta za Ukrajinu:

  1. Gruzijski scenario — vjerovatnoća: 50%
    Prema ovom modelu, Ukrajina ne dobija stabilnu podršku Zapada, oporavak je spor, evropska integracija propada, a zemlja se ponovo nađe u orbiti ruskog uticaja. Budanov smatra da je ovaj scenario trenutno najvjerovatniji.
  2. Izraelski model — vjerovatnoća: 20%
    Podrazumijeva snažnu, stalnu ekonomsku i političku podršku saveznika, ali bez prisustva stranih trupa. Ukrajina postaje vojna tvrđava, brzo se modernizuje i funkcioniše kao bezbjednosni bastion u regionu.
  3. Južnokorejski model — poželjan scenario za Budanova
    Uprkos tome što ne uključuje članstvo u NATO niti povratak okupiranih teritorija, omogućava raspoređivanje savezničkih trupa u zemlji i američke bezbjednosne garancije. Na oko 80% teritorije bi se mogla obnoviti stabilnost, razvoj i relativna sigurnost.
  4. Beloruski scenario — najcrnji ishod za Budanova
    Zapad napušta Ukrajinu, a pod ruskim pritiskom zemlja postaje vazalna država, samo ne kao sada Zapadu već Kremlju. Moskva pobjeđuje, a cijela svjetska bezbjednosna arhitektura se ruši. Prema Budanovu, to bi značilo potpunu kapitulaciju Ukrajine pred Rusijom, smak svijeta kakvog poznajemo itd.

Budanov je uvjeren da su prvi i posljednji scenario — gruzijski i beloruski — neprihvatljivi za ukrajinsko društvo. „To su opcije koje narod neće podržati,“ rekao je i dodao da konačan ishod zavisi isključivo od naroda: „Nije važno šta je moguće, već šta Ukrajinci žele da postignu.“

Upitan da li vidi mogućnost za nove dogovore poput Helsinške konferencije ili Jalte, Budanov je rekao da u doslovnom smislu to trenutno nije moguće, ali da u prenesenom smislu — „nažalost, jeste“.

Podsjetimo, na konferenciji u Jalti 1945. godine, SAD i Britanija su priznale sovjetsku sferu uticaja u Istočnoj Evropi, dok su je Helsinški sporazumi iz 1975. formalizovali.

Na, iz nekog razloga, pitanje slobodnih medija o budućnosti Rusije, Budanov je bio “veoma pesimističan”.

„Ništa se neće promijeniti ni ako Putin ode. Sistem je tako napravljen da nasljednik ostane u istoj paradigmi. Cijela generacija ljudi je odrasla pod Putinom i ne zna za drugačiji svijet“, zaključuje šef GUR-a u najnovijem pokušaju da trgne Ukrajince.