Dvojica Hrvata koji žive u Švedskoj kažu kako nije tačno da se u Švedskoj živi potpuno po starom te tvrde da je potpuno zatvaranje nemoguće na duge staze.
Švedska je danas, u petak, 17. aprila, na 21. mjestu po broju potvrđenih zaraženih u svijetu, s 12.540 slučajeva zaraze i 1.333 umrle osobe, a broj mrtvih raste zadnjih sedam dana.
Tamošnji je parlament u četvrtak donio zakon kojim je omogućio vladi da brzo uvodi dodatne mjere kako bi suzbila širenje virusa, koje uključuju zatvaranje pojedinih škola, restorana ili firmi.
Iako iz Švedske dolaze slike ljudi po kafićima i restoranima, a hoteli, vrtići i škole rade, situacija ipak nije uobičajena. Siniša je zaposlen u Zavodu za penzije i s obitelji, suprugom i kćeri, živi u gradu Växjöu.
“Mogu reći da se život dosta promijenio od pojave covida-19. Ja već neka tri tjedna radim od kuće. U odjelu nas je oko 50 i trenutno je samo troje fizički u uredu. Ono što je dobro je to da su svima, ako to, naravno, mogućnosti dopuštaju, stvoreni uvjeti za rad od kuće. Svaki dan imamo jedan kratki Skype sastanak sa šefom gdje se planira i organizira radni dan. To za sada funkcionira jako dobro i ne primijeti se neka razlika u efikasnosti”, opisuje situaciju Siniša za RTL, koji nije želio u javnost izaći punim imenom i prezimenom.
“Što se tiče dućana, butika, restorana i slično, tu se dosta pazi na taj razmak od 1,5 – 2 metra koji je označen u svakom takvom objektu. U restoran nije zabranjeno ići, ali drastično se smanjio broj ljudi koji idu u restoran. Puno restorana nudi hranu za van tako da se malo ljudi i zadržava u restoranima. Većina butika je pred stečajem jer im je drastično pala prodaja”, govori Siniša.
“Mnoge firme su poslale svoje ljude kućama, ali im isplaćuju neki postotak plaće, npr. od prijateljice muž za Volvo izrađuje strojeve i trenutno je kod kuće i dobiva 92 posto plaće”, kaže Siniša. Dodaje da je puno ljudi izgubilo posao.
Dražen Vuković je IT-jevac u jednoj velikoj švedskoj kompaniji, samac je i živi u Malmöu. Za njega se, kaže, posao i nije toliko promijenio jer je i prije uglavnom radio od kuće.
“U samom početku svakako da ljudima nije bilo svejedno. Pogotovo jer je na svjetskoj razini zavladala panika. Npr. prvih par dana je u trgovinama bilo teže naći WC papir, brašno ili kvasac. Nije bilo nestašica, ali recimo usred dana bi te police bile prazne, ali bi ih navečer i ujutro popunili. To je doduše bilo tako samo na početku. Sad je normalno sve”, kaže Dražen.
“U svakodnevnom životu u Švedskoj stvarno nisam primijetio neke razlike. Nedavno su tek uveli obvezu u dućanima zaštite za zaposlenike. I to je, čini mi se, jedina vidljiva razlika, uz iznimku noćnog života, jer nema koncerata, a u kafićima nema posluživanja na šanku”, opisao je.
“Neobično mi je pritom čitati u hrvatskim medijima da to Šveđani rade jer samo gledaju na ekonomiju ili ih nije briga za starije ljude nijedno od tog mislim da nije istina već su oni vrlo realni i stvari gledaju racionalno. Mislim da su napravili sve što mogu da zaštite rizične skupine i da osiguraju kapacitete u zdravstvenom sustavu. To je racionalan dio po meni. Totalni lockdown je neprovediv na dulje vrijeme i zapravo se radi o discipliniranju ljudi koji se ne žele disciplinirati. Što nema baš nekog smisla”, zaključuje Dražen Vuković.
Dodaje i da se ne pridržavaju Šveđani slijepo smjernica koje su izdale vlasti. Nisu oni baš toliko bolji od nas, dodaje:
“Nedavno sam u dućanu tipa Bauhausa naišao na hrpe 70-godišnjaka kako veselo šeću, a prema smjernicama vlasti trebali bi biti u strogoj izolaciji.”
