U Ramićima nema srpskog življa, mjesto oživi jedan dan u godini

Foto: Ustupljena fotografija | U Ramićima nema srpskog življa, mjesto oživi jedan dan u godini
Foto: Ustupljena fotografija | U Ramićima nema srpskog življa, mjesto oživi jedan dan u godini

KLJUČ – U selu Ramići, koje je udaljeno desetak kilometara od Ključa, u pravcu Sanskog Mosta, u proteklu subotu održano je tradicionalno okupljanje mještana ovoga živopisnog sela u neposrednoj blizini temelja nekadašnje crkve koja je postojala u ovome mjestu.

U Ramiće se u poslijeratnom periodu nije dogodio povratak mještana srpske nacionalnosti, tako da danas niko od njih ne živi u selu, ali se njeguje ljubav prema rodnom zavičaju i mještani se tradicionalno okupljaju posljednjeg vikenda u augustu.

Prema riječima Nemanje Rosića, pravoslavnog sveštenika i paroha ključkog, nekada je u selu živjelo oko 200 mještana, a velika većina njih sada je u rasijanju, od Republike Srpske i Srbije do evropskih i prekomorskih zemalja.

“Vjerni narod nije zaboravio svoje korijene, pa se vraćaju i okupljaju oko svojih ognjišta i crkvišta, koje je posvećeno Uspenju Presvete Bogorodice, i grobova koji su jedino svjedočanstvo budućim generacijama odakle su i gdje pripadaju. Služili smo pomen parastos svima koji su sahranjeni na mjesnom groblju, a zatim smo na crkvištu pročitali moleban, gdje smo se pomolili za blago i dobro vrijeme, da svaki grad i kraj budu sačuvani od gladi, pomora, zemljotresa, poplava i međusobnih sukoba”, kazao je Rosić.

Prema njegovim riječima, poslije toga je uslijedilo druženje svih mještana i podsjećanje na neka bolja vremena.

Također, kako je istakao, započeti su i radovi na obnovi porušene crkve u Ramićima, koja je izgrađena početkom 19. vijeka, a prema istorijskim podacima, bila je i jedna od prvih srpskih škola u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Rosić navodi kako se ispod crkvišta nalazi groblje koje mještani redovno posjećuju i održavaju.

“Pozitivan primjer je da imamo i komšije Bošnjake koji su znali ranije da obiđu radove, ponesu piće, pa čak i da sudjeluju s nama u košenju groblja i održavanju puteva”, kaže Rosić.

Jedan od organizatora druženja u Ramićima, Predrag Avramović, kaže kako je najveća prepreka povratku uništena i devastirana infrastruktura, kao i stambeni objekti.

“U proteklim godinama u selo se vratio jedan stariji bračni par, ali su oni u međuvremenu umrli i sada u Ramićima nema nikoga od srpskog življa. Obraćali smo se lokalnim, ali i vlastima na višim nivoima s molbama za donacije i pomoć u obnovi kuća, ali do sada nismo imali nekog uspjeha, obično se to završi u nekim administrativnim nadmudrivanjima. Od vlasti u Ključu dobijali smo pomoć u održavanju groblja i puteva”, kaže Avramović. Ipak, dodaje kako mještani nisu zaboravili rodni kraj, što najbolje ilustruje i ova posljednja posjeta.

“Kada se na jednom mjestu, u malom selu okupi 80 ljudi koji dođu sa svih strana svijeta, to dovoljno govori o tome”, kazao je Avramović.

Inače, zanimljivo je kako je pomenuta crkva u Ramićima sagrađena od drveta 1859. godine, najviše zaslugom Sime Bjelića, uglednog mještanina i prvog prosvjetitelja na ovim prostorima, ali je 1941. godine srušena. U periodu poslije Drugog svjetskog rata podignut je drveni zvonik kao jedini dio preostalog hrama, ali je i on srušen u jesen 1995. godine.